Savjeti za prvih nekoliko godina

Uvod

Posljednjih nekoliko mjeseci ili godinu dana s Vašom bebom možda su Vam u magli. Išli ste na brojne posjete liječniku i cijepljenja, imali ste neprospavane noći i sve je bilo novo.
Ako ste nedavno saznali da Vaše dijete ima poremećaj rasta, možda se pitate što Vas čeka. Kako će to utjecati na djetetov život? Kako ćete se svi nositi s time? Na ta pitanja nema jednostavnog odgovora. Ipak, važno je znati da niste sami i da postoje načini na koje se možete pripremiti za budućnost.

Prvi koraci nakon dijagnoze

Zbunjenost, tjeskoba, frustracije i neizvjesnost. Kao roditelj dojenčeta ili malog djeteta s poremećajem rasta možda se suočavate s različitim osjećajima. Ne postoji pravi ni krivi način na koji biste se trebali osjećati, a svi imaju različite reakcije. Možda ćete teško prihvatiti djetetovu dijagnozu, no to je samo prvi korak u prilagođavanju novoj svakodnevici. Započinje nova faza u Vašem životu.

Tracyno iskustvo

„Kada sam čula da moja kći ima rijedak poremećaj koji će utjecati na njezin rast, bila sam u šoku.

Počela sam paničariti i pogrešno sam zaključila da nikad neće ići u školu, imati dečka niti se udati.“

Život će se razlikovati od roditelja do roditelja i jedni će se suočavati s više izazova od drugih.

• Kako biste se lakše nosili s negativnim emocijama, razgovarajte s nekim o svojim osjećajima. Ponekad Vam od najveće pomoći može biti razgovor s drugim roditeljima koji imaju dijete s istim poremećajem.
• Istražite poremećaj svog djeteta. Pitajte druge roditelje što je njima pomoglo, zamolite liječnika za korisnu literaturu i potražite odgovarajuće dobrotvorne i dobrovoljne organizacije.
• Nemojte se previše zamarati oko ciljeva u dalekoj budućnosti; usredotočite se na ono što je dijete već postiglo.
• Pokušajte osvijestiti svaki trenutak i uživajte u dobrim danima. Veselite se zbog uspjeha, bez obzira kako mali oni bili.
• Idite korak po korak. Nemojte dozvoliti da Vas opterećuje briga o budućnosti.
• Brinite o sebi. Odmorite se, napravite opuštajuću kupku, idite u šetnju ili se družite s prijateljima.
• Komunicirajte. Razgovor s partnerom o osjećajima važan je za vaše psihičko stanje i emocionalnu dobrobit.

Emmino iskustvo

„Mislim da nas je to više povezalo. Zajedno prolazimo kroz neko iskustvo koje nitko drugi zapravo ne razumije. Morali smo se osloniti jedno na drugo i naučili smo se više međusobno cijeniti. Često smo pod stresom, umorni i zabrinuti, no u načelu se podržavamo.“

Imajte na umu da niste sami i da se mnoge druge obitelji suočavaju sa sličnim izazovima. Postoji sve više udruga i organizacija bolesnika koje nude pomoć i podršku.

Saznaj više: https://icosep.org/country-resources/

Napomena: ne odgovaramo za sadržaje objavljene na drugim mrežnim stranicama.

Priprema za jaslice ili vrtić

Možda se osjećate nesigurno zbog činjenice da će Vaše dijete jednog dana ići u jaslice ili vrtić, no postoji nekoliko načina uz koje se možete pripremiti:

• Prije nego što Vaše dijete krene u jaslice ili vrtić, provest će se temeljiti pregledi. To uključuje i ozbiljna pitanja o njihovu zdravlju kao i pitanja o njihovoj omiljenoj igrački. Iskoristite ovu priliku da postavite pitanja o onome što Vas brine i nemojte se ustručavati od podrobnog razgovora..

• Prije nego što Vaše dijete krene u školu, možete zatražiti neovisnu procjenu spremnosti. Tako ćete potaknuti kvalitetnu komunikaciju sa školom, ali i pomoći učiteljima da dobro krenu od samog početka. Za više informacija kontaktirajte lokalno nadležno tijelo za obrazovanje.

• Ako se brinete zbog svog djeteta u školi i mislite da je žrtva vršnjačkog nasilja, dobro je razgovorati s različitim školama u vezi politika suzbijanja vršnjačkog nasilja i filozofije inkluzivnog odgoja i obrazovanja koje njeguju. Tako ćete moći odabrati inkluzivnu školu koja odgovara Vama i Vašem djetetu.